BIKINI i BURKA

BIKINI I BURKA, dvije krajnosti suvremenog svijeta, od kojih prva treba da zastupa tzv. modernu pro-zapadnu ženu, čije se razodijevanje stalno radikalizira u ime slobode i ljudskih prava, a druga navodno zatucanu zamotanu muslimanku, zarobljenu unutar "muškocentričkog koda", kojoj prva golaćica, i nepozvana, genderski trči u pomoć. Dižući, pri tom, ista, svoj krištavi glas do TNT-e decibela, a sve po demokratskom nalogu "odozgo" da se kontsruiranom anti-relgijskom (čitaj anti-islamskom) halabukom dekonstruira gola istina, koja glasi:

Autor/ica ovog eseja koristi priliku citirati samu sebe sa jednog filozofskog skupa, na kojem je njena pojava izazvala gotovo opipljivu konsternaciju, mada je tad bila samo malo više "fundamentalistički" odjevena no što se to može vidjeti sad na webu (kliknite: Biografija). Ali zato je ova muslimanka (u godinama starosti koje je više qur'anski ne obavezuju na tradicionalni hidžâb) auditoriju već bila poznata po svoja dva suđenja i robijanja u ex-Yu komunističkom režimu zbog otvorene islamske, i duhovne i modne, opredijeljenosti.

Zanimljivo je da je moj nastup, nasuprot profesorâ, bio izuzetno dobro primljen od rijetkih prisutnih studenata. Moje su riječi (koje dolje slijede) za njih bile prije svega znak intelektualne slobode, kojoj bi filozofski skupovi valjda i trebalo da su posvećeni. 

Rekoh, dakle, na samom početku izlaganja, u ozračju koje bi malo manje hrabre učinilo da zanijeme i pobjegnu glavombezobzira, a u svoju obranu, slijedeće: "Moderna žena nije ona koja ima šminku i frizuru na glavi, već ona koja ima Heissenbergov "Princip neodređenosti" u glavi".

Stvari su se očito komunistički radikalizirale diljem i zapadnog, tzv. demokratskog, svijeta. Potvrdila mi je to i lokalna i šira sudbina ovog Zapadno-naručenog* eseja.

Bismi’llâh
Dvije su konstante u tekućim svjetskim raspravama o religiji, koje su obje u ozbiljnoj svezi s onim što možemo nazvati ženskim pitanjem. Navest ćemo ih zajedno s njihovim pod-konstantama: 

 

1. da se pod terminom religija "podrazumijeva ono što kao takvo medjusobno dijele Abrahamske religije",

1a) pri čemu samo jedan njegov član, tj. Islâm, dobiva konstantno terorističke predznake; 

2. da je "dekonstrukcija religije", u okviru nove znanosti, "Rodnih studija", neophodna u procesu suvremenog oslobadjanja žene, 

2a) koja se dekonstrukcija prije svega usredotočuje na Islâm, tj. njegove sljedbenike.

Ali avaj, kako nepouzdane konstante! Artikulirajući svoj usklik, autor ovog teksta (ili autorica, ako neko više voli tako!), izražava njim ujedno i svoje žaljenje što neće, zahvaljujući ograničenosti vremena i prostora jednog časopisa, imati priliku njihova šireg i uporednog obrazlaganja. Nego će, umjesto toga, s istim ograničenjima stalno na umu, govoriti o gornjim "konstantama" i "pod-konstantama", koje su i znanstveno, i politički, i medijski, in, samo sa stajališta Islâma, kojeg se one, uostalom, ponajviše i tiču.