KOSA BJEŠE NASPRAM MAČA. . .
"Paštrovići - kraj u zaleđu Petrovca na Moru (Crna Gora), jugoistočno od Bečića i sjeverozapadno od Bara...", i ovdje naše citiranje povijesti prestaje. Previše ih je! H/I/Storijaa! Svaka je u stanju ponovno ratovati poslije toliko stoljeća za isključivo pravo na istinu.
Ja vjerujem samo PJESMI. (I možda malo piscu Stjepanu Mitrovu Ljubiši, paštrovćaninu, koji se, kažu, zalagao za ravnopravnost vjera i jezika u Boki). Mene nije briga šta govore srpska, i hrvatska, i albanska, i turska, i mletačka, i austrijska, i čija sve ne povijest. (Moje čulo za istinu bi me odvelo možda egipatsko-fatimidskoj, da je prethodne nisu još davno poslale u nepostojanje. Možda baš zato što ponajviše ima da kaže u ovom povodu!).
Nek na smrt ratuju nacionalni povjesničari! Oni ionako više mute mora i oceana koji se steru izmedju ljudi-kontinenata, nego što po njima zajednički plove da ih - planetarno - objedinjuju.
Ja vjerujem u ovom povodu samo pjesmi "Primorkinja konja jaše" koja kaže: "Kosa bješe naspram mača / To će biti ljubav moja." Ona je vjenčala (muslimanskog) H/Alil-bega i (kaurkinju) Paštrovćanku. Meni dosta za povijest, a histerijama historija neka se bave suvremeni (demokratski) vikinzi!
Ja, pisac, rekoh, više vjerujem riječima jedne pjesme koja sama sobom kazuje, nego svim znanstvenim knjigama, i svim političkim i quasi-akademskim pamfletima zajedno! Zašto? Jer se po morima i oceanima izmedju zemalja i kontinenata utapaju ljudi i djeca; i muslimanska, i kaurska! A ljubav medju ljudima bombardira izborima, NATO i drugim koalicijama, podmuklim propagandama..., i beslovesnim lažima UJEDINJENIH NACIJA. Koji se narodi sve do jednog kunu u nevinost.
