ZNATI KAKO
ADNAN MAHMUTOVIĆ
ČITATI KNJIGE
"Sarajevo Rose / War Rhymes" by Melika Salihbeg Bosnawi
ČITATI KNJIGE
"Sarajevo Rose / War Rhymes" by Melika Salihbeg Bosnawi
Posted on March 6, 2009
.entry-meta
Pozadina: 1. marta, Bosanci SU proslaviLI nešto kao Dan nezavisnosti. Kažem nešto, jer i dalje se ne osjeća kao da je postoji nezavisna Bosna, radije jedna kreatura s nekoliko glava koje lupaju jedna o drugu, s vremena na vrijeme u stanju nesvijesti. Ja govorim naravno o glavi nazvanoj Federacija u kojoj su svi konstitutivni narodi legitimni građani. Druga glava je tzv. Republika Srpska i proteže se od Sjevera do duboko dolje, gotovo do Sarajeva. Ona je veoma etnički očišćena. Ja to trebam znati, jer sam ja iz njenog najvećeg grada, Banja Luke. Jedom su američki reprezentativci došli u posjetu Bosni, no umjesto uvažavanja međunarodnog stava da je Bosna suverena u njenim historijskim granicama, Delegacija je našla za shodno da se uz kafu i baklavu sastane sa rukovodstvom bosanske Federacije, a potom, odvojeno, sa nelegitimnim rukovodstvom Republike Srpske, uz ne znam šta, možda rakiju. Takav potez dao je dodatnu političku snagu onima koji su učinili sve da iskoriste svaki gram svoje kreativnosti da ubijaju i kradu.
Kažem kreativnosti, jer mislim o umijeću rata, umijeću prevare, umijeću politike, koju Melika Salihbeg Bosnawi tako briljantno i suptilno dramatizira u svojoj knjizi http://bosnawi.ba/en/prose-poetry/172-sarajevo-rose-war-rhymes. To je perenialna knjiga, poetska proza visokih estetskih i intelektualnih kvaliteta.
Posebno je upečatljiva pjesma o Lady Mržnji i njenom hepeningu. Lady Mržnja, za Meliku je umjetnica, trenderka, neko ko se ne osvrće u posramljenosti, niti da bi šta naučio iz historije, već uvijek gleda naprijed, koristeći svoje stvaralačke moći da izumi nove načine kako da ponizi sjajem, osakati žaokom, prolije krv sa strašću, uvede nove izopačenosti u priču o svakodnevnim životima ljudi iz grada/sela. Pozadina: 1. marta, Bosanci SU proslaviLI nešto kao Dan nezavisnosti. Kažem nešto, jer i dalje se ne osjeća kao da je postoji nezavisna Bosna, radije jedna kreatura s nekoliko glava koje lupaju jedna o drugu, s vremena na vrijeme u stanju nesvijesti. Ja govorim naravno o glavi nazvanoj Federacija u kojoj su svi konstitutivni narodi legitimni građani. Druga glava je tzv. Republika Srpska i proteže se od Sjevera do duboko dolje, gotovo do Sarajeva. Ona je veoma etnički očišćena. Ja to trebam znati, jer sam ja iz njenog najvećeg grada, Banja Luke. Jedom su američki reprezentativci došli u posjetu Bosni, no umjesto uvažavanja međunarodnog stava da je Bosna suverena u njenim historijskim granicama, Delegacija je našla za shodno da se uz kafu i baklavu sastane sa rukovodstvom bosanske Federacije, a potom, odvojeno, sa nelegitimnim rukovodstvom Republike Srpske, uz ne znam šta, možda rakiju. Takav potez dao je dodatnu političku snagu onima koji su učinili sve da iskoriste svaki gram svoje kreativnosti da ubijaju i kradu.
Kažem kreativnosti, jer mislim o umijeću rata, umijeću prevare, umijeću politike, koju Melika Salihbeg Bosnawi tako briljantno i suptilno dramatizira u svojoj knjizi http://bosnawi.ba/en/prose-poetry/172-sarajevo-rose-war-rhymes. To je perenialna knjiga, poetska proza visokih estetskih i intelektualnih kvaliteta.
Umjetnost, mašta, kreativnost - koje se obično smatraju pozitivnim ljudskih moćima, ono što nas ponajprije čini ljudima - u Bosnawi-evoj elegiji je oružje za masovno uništenje, baš kao i u Kubricovoj 2001 Odiseji u svemiru, gdje je kreativnost najprije uposlena u proizvodnji oružja. Postoji mnogo kreativnosti u tim umjetničkim radovima, kompleksne estetike iskorištene da kritizira i privuče našu pažnju na umijeće rata, koje na kraju stiže do jedne te iste, sasma nekreativne stvari, ubistva. Mislim na Twin Towers-e i način na koji smo bili zapanjeni, jer je bio nov, nikad ranije to nismo vidjeli, vrlo moderno, vrlo trendi, a opet u suštini isto kao i ubojstvo stanovnikâ Srebrenice, Ruwande, Gaze, sami dodajte. Pitam se koliko je kreativnosti otišlo u proizvodnju pametnih bombi. Razmišljam o klincima koji crtaju bombe, šaljući umjetničke poruke onima koji ih nikada neće vidjeti, nikad dobiti priliku korištenja svoje stvaralačke mašte za tumačenje te umjetnosti.
Bosnawi tu ne zastaje. Ona istražuje kreativnu imaginaciju i estetike svakodnevnog življenja, svakodnevnih izbora za razliku od kreativnosti, ili radije klišea, rata. Pogledajte ove redove:
Ja sam bila među rijetkim koji nikada nisu ubrzali,
ili uzdrhtali,
ili otišli u podrum
kad su sirene upozoravale. . .
[…]
