KO SVILENA BUBA KOJA TKA I UGIBA USRED SVOGA TKANJA

VIZIJA SE POLAHKO ŠUNJA







Z V U K  T I Š I N E 
SIMON I GARFUNKEL

Halo tmino, stari prijatelju
Dođoh opet popričati s tobom
Jer vizija se polahko šunja
Ostàvi mi sjeme dok sam spavo
I vizija koja bi usađena u moj mozak
Još je uvijek tu
U zvuku tišine 

U nemirnu snu hodao sam sam
Uskim popločanim ulicama
Pod svjetlom ulične lampe
Podigoh okovratnik zbog zime i vlage
Kad mi oči probode bljesak neona
Koji raspori noć
I dotače zvuk tišine 

I golim okom vidjeh u svjetlu 
Deset tisuća ljudi možda više 
Ljudi koji pričaju a da ne govore 
Ljudi koji čuju a da ne slušaju
Ljudi koji pišu pjesme a da ih nikad nisu pratili glasovi
Niti se iko usudio 
Poremetit zvuk tišine  

"Budale", rekoh, "vi ne znate 
Tišina kao rak raste 
Čujte moje riječi da vas mogu poučit 
Uzmite moje ruke da vas mogu dosegnut"
Ali moje riječi padoše ko tihe kapi kiše
I odjeknuše u zdencu tišine 

I ljudi se sagnuše i moliše se 
Neonskom bogu kojeg su sačinili
I znak bljesnu svojim upozorenjem
Riječima koje ono oblikovaše
I znak reče: “Riječi proroka se pišu po zidovima metroa
i oronulih hala
I šapuću u zvuku tišine"

  • Follow me on Academia.edu
  • Log in or create an account

    fb iconLog in with Facebook
    DMC Firewall is a Joomla Security extension!