SAMO ŽEDNI PIJU
Nema sokoćala u kojem se može vidjeti
Sebe bez Drugoga
Ljubav je, kažu znalci, vrelo
iz kojeg i sam Bog zahvaća dok stvara
Al' gdje su mudri da pouče
zašto u dva suprotna smjera teku
naše rođenje, i naša smrt
(Samo ko popije je napojen)
Dodaju učeni, međutim, i to
za žedne pored pojila: da
svò je Bîće kružno
I da On, Sâm
Božanski Bîtak (Tajna
nad Tajnama) prizor pruža
Svoje beskrajnosti
sićušnom, ljudskom
oku, slikom rađanja
sazviježđâ
i ciklonâ . . .
Sad vidim sebe i sve oko sebe kao vir
I kako svaki vir ima svoj uvir
i tom uviranju
nasuprotan
izvor
i kako je, beskonačna
ulazna, i izlazna
kružnica
Kreacije
(Samo ko traži putuje)
I da tamo gdje idemo u'se
i tamo gdje izlazimo i'sebe
da se tamo zbiva, vječnost
svakog Mene
Čas Me, evo, stvorena iz mrtva
Čas, iz živa, odoh među mrtve
Istječem, i utječem
Rađam se, i umirem
Vječno prolazan
(Samo ko putuje stigne)