KO SVILENA BUBA KOJA TKA I UGIBA USRED SVOGA TKANJA

MISTIČKA NISKA PJESNIKA I AŠIKA

I NAŠA STRAST OGOVARAČKA

Fadil-paša Šerifović 
(1802-1882)
G A Z E L I [1]

Muhammed Fadilpaša Šerofović rođen je tisuću osamsto i druge godine u obitelji koja je pripadala visokom plemstvu tadanje Saraj-Bosne (Sarajeva). Vršak loze koja raste od Poslanikova unuka Imam Huseina a.s., potomak dervišâ  (islamskih tzv. mistika) i uleme (vjerskih učenjaka), sin Nuri-efendije Šerifovića, mučki ubijenog nakšibendije, političara i pjesnika, Fadil-paša već u ranoj mladosti postaje jednom od vodećih ličnosti umjetničkog, tarikatskog, društvenog i političkog života Bosne polovinom devetnaestog stoljeća. Sabravši u sebi najčešće zavađene strasti pjesnika-mistika i polemičara-političara, vjernog sugrađanina–kroničara i obiteljskog čovjeka, koji, mir-i-liva, na primjer i mevlevijski šejh ne isključiše jedan drugoga, Fadil-paša živi intenzivan osamdesetgodišnji ljudski vijek. U rasponu od uspjeha i ugleda do razočarenja i progona 1851. od strane Omer-paše Latasa.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Baštinik historije i kulture bosansko-hercegovačkog tla i mentaliteta, i sljedbenik tursko-arapsko-perzijskog neprevaziđenog poetskog izraza kada je u pitanju mistička poezija, ostavlja Fadil-paša Šerifović za sobom Divan, spjevan na turskom jeziku, sačuvan do danas u tri rukopisna primjerka. Taj zbornik tasavvufske poezije sačuvao je u poetskoj misli gazela Fadil-pašinu srčanu spoznaju na putu dosezanja Jedinstvenog Bića u krilu h. Mevlane Dželalud'dîna Rûmie, a u zvuku stiha sevdah Bošnjaka, s blagom gorčinom stanovnika zemlje i doba na razmeđima. No,
«Zašto bi, Fadile, otvarao u grudima ranu
zar nisi utekao presvijetlom, skloništu carskom».
priziva pjesnik u sebi ljubav koja ne poznaje razočarenja.

 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Gazeliyat – niska gazela sadržana u Divanu Fadil-paše Šerifovića u cjelini je iskaz ljubavi i štovanja piru mevlevijskog tarikata, h. Mevlâni Dželalud'dînu Rûmiju. Bívši članom ovoga derviškog bratstva, što je prirodnije doli opjevati ljubav i znanje koje je ta posvećena predanost donijela Fadilu (vrijednom, odabranom), sitnom robu «poput mrava u vremenu». I što prirodnije jednom mevlevijskom dervišu i šejhu doli iskazati tu ljubav poetskom gestom na koju ga je obavezala predanost i isprika mesnevijskog pjevanja. «Mesnevija», ta velika Rumijeva poema srčanog znanja čudesna je niska tespîha koja je stoljećima pjesnike i umjetnike vezala u zajedničku halku slavljenja Tvorca. Neka nam je oprošten rez na toj kružnici halke u prividu nadmoćnosti znanstvenoga. Eto gdje se u sjećanju i bilježenju vlastita putovanja mistika i pjesnika promiče u prve redove ogovaračka strast «znalca».

Gazel I.

Stati na vrata šaha Mevlane[3] to je najpreče
Mevlanina tekija[4] bolja je od dvorca sreće

Carski prijesto i ukrašena kruna je ašiku naj
I kada na glavi znak Mevlanina učenja stječe

Ašicima je svjetlo obilno na svijetu
Jer njima mlađak Mevlane blista svako veče

Iz vlasti grijeha oni ašika spasavaju
Imenom «Hû» najevi[5] uzdah «Mevlana!»[6] izvlače 

Ako ovaj Fadilov gazel bude uvod u divan
Moj govor svi sljedbenici puta Mevlâne slušat će

Gazel V.

Vino mi je povod da mi strast i radost buja
A jecaj naja me ljubavlju i aškom napaja 

Družina mi je srce beznadežnim učinila
Ništa nisu ni Karunova[15] blaga da su moja

Više nego društvo sretnika ovoga vremena
Druženja sa dervišima za me su prijatnija

Ja sam se već toliko namučio u Mostaru
Da mi ni govor ostaloga svijeta ne prija 

Fadile, časno je reći da sam posjednik duha
Da je carska kruna za me kapa hodže[16] Rumia

Gazel VII.

S obiljem vina je saznata čaša trena sretnog
A ćud Džemova bi upoznata iz veselja njenog

Kada prsa rani mač krvava pogleda drúga
Nema ni nebo da se sruši lijeka poznatog

Prijatno zar može biti beznadnom i očajnom
Znano je da nema lijeka od otrova ljudskog
 
Zalud je na sijelima neznalica govoriti
Slijepim za sve sem interesa materijalnog

Zar asketstvo i pobožnost vode u raj neznalicu
Kad strah i molitve su daleko od srca njegovog

Kako će Fadil oponašati[20] velikane pjesme
Kad prirodi njegovoj tu ima poznatog i stranog

Ako nije lični sluga mevlevijskog gospodara
Čovjek neće spoznat tananost učenja mesnevijskog[21]

Gazel XII.

Neće li se vila ta[22] pojavit na zboru derviškom
Pa izložiti ljepotu i dobrotu pred ašikom

Kad bi ta koketa digla uvojak sa lica lijepog
Zar ne bi mlađaku ličila pojava njena sa bljeskom

>>>

  • Follow me on Academia.edu
  • Log in or create an account

    fb iconLog in with Facebook
    Our website is protected by DMC Firewall!