za*Te
Znala sam da griješim
- neporecivo
da meni nije mjesto pod tvojim (vašim) suncem
da meni, solo, sviće tek u suton
a jutra da više pristaju tuđoj množini
Pa, ipak, i to se zove usud, jer
da nije bilo tvog čitanja moje pjesme
ko otiska (moga) prsta
i one - ko da sam se (njome) okupo
da nije bilo i njih i tebe
ne bih ni ja bila
tišina u buci
svjetlo u tami
ne bi se ni ova pjesma
sama od sebe skladala
iz tvoga odsustva
Iz bezdna!
u koji potonem čim me neka punina izda
čim se preda mnom ispriječi
tačka u prostoru
Nisi stao na nju; ne izrijekom
pa da je, samom sobom, preobrazim u crtu
u metasoničnu vezu u sintagmi
iz koje kreću ponornice
čije je da spoje nespojivo
Nisam ni sama zastala na toj nevidljivoj kružnici, jer
kadgod se nisi oglašavo
ja sam tu šutnju ćutjela ko ogroman bezdan
koji strašno huči
Trepere i kad te nema tvoje glasnice
u mome uhu
muzika bez zvuka i bez glazbala
izmedju nas se razastire praznina
po kojoj postelji
u slapovima
pada
vreo karmin mojih cjelova
moje samoće - u punom cvatu
Zriju njeni bolovi u svòj punini
Nije ti se nikad omako ni najmanji mig
a da se sve stubokom nije premetlo u mojoj utrobi
ti možes sad nazad u pustinju mene
nek ti je sretan blagdan!
ja odoh, već znaš! njoj
- Crnini*
U njoj su sve boje objedinjene!
Download attachments:
