ČITAVA JE GAZZA GASNA OAZA

GAZZA, ZABORAVLJENA ZEMLJA, sedma je priča/san iz romana KATARZIČNI SNOVI, koji je objavljen nota bene! 1991 godine (nakon više od dvije godine pisanja). Detalje o izdanju molim potražite u podlinku ROMAN na ovom webu. Godinama prikupljanu građu, i priče i čitavog romana, čine, između ostalog, i dokumenta skidana sa mikro-filmova iz perioda početak 20 stoljeća-1988-a, u toku iscrpljujućeg cjelodnevnog rada do kasnih noćnih sati u Kongresnoj Biblioteci u Washington D.C., a u vrijeme moga političkog egzila i tumaranja po Planeti.

Ono što izaziva jezu je nevjerojatna aktualnost, ne samo ovog sna/priče "Gazza, zaboravljena zemlja", već i čitavog romana Katarzični snovi, sa podnaslovom Yâ Filistîn, čije stranice kao da se upravo ispisuju rukom Opakog izvoditelja tekućih progonâ, razaranjâ, smrtî..., s malom palestinskom djecom kao specijalitetom Velikog Kuhara.

Džaba se, zna to Anna, samo ljutit. Zato glasno dovikuje svima. Na primjer, washingtonskim The Timesovim piskaralima, koji se šeću, često, po njezinu amsterdamskom legatu. I cmizdre: ko, eto, Anna F. morala se dvije godine gušit u cjelodnevnom smradu, jer se sadržaj izvjesne posude za opću uporabu nije mogao istresati prije mraka. Gdje je novinarska etika, o kojoj trabunjate? Što ne dođete ovdje, sa svojim, istančanim, smislom za mirise, da se sa ovom (živom) dječurlijom, umjesto što to činite ko fol sa mnom (mrtvom), nadišete - decenijskog - smrada? U pako! U pako! (U Gazzu, gospodo! Ko još ne zna tu lozinku, autoriziranu od samog Knesseta?!) U ćošak Palestine, iz kojeg se nečist nema gdje izbacit, već vremenima.