ŠEHITLUCI B&H 1992-1995, VIŠEGRAD


Poštovani,


Nakon rata nametnutog nezavisnoj državi Bosni i Hercegovini 1992 godine, pa sve do današnjega dana, i sutrašnjeg, i preksutrašnjeg. . . , muslimani ovog prelijepog balkanskog podneblja usred Europe ne mogu više izdvojiti ni jedan dan koji bi bio nazvan najgorim, ili najbolnijim, ili najtragičnijim. . . Gotovo da nema časa kada se ne otkrivaju nove masovne grobnice, ili se ne klanjaju masovne dženaze žrtvama pokoljâ koje je sudbina, samo Bogu svojstvenom alkemijom, preobrazila u najmoćnije i najslavnije borce za slobodu. Čak iako većina ubijenih nikada nije držala u rukama nijedno ubojito oružje; čak i kada su u pitanju onemoćali starci; čak i kad je riječ o ženama, al’ i djevojčicama, silovanim pa onda ubijanim, prije no što su i stasale da i same postanu nečije supruge i majke; čak i kad je u nasilnoj smrti, ko na koncert Životu, skupljena sva mladost jednog grada, sva njegova djeca; čak i kad su dojenčad otrgnuta s majčinskih grudi. . . da ih sve, mrtve, poje vode Drine, u koju su bačena njihova iznakažena tijela. . .

. . . a sve to u pomamnom hodu kroz Bosnu hordi koje su htjele zbrisat sa lica ove prelijepe zemlje jednu vjeru; i bijele puti. Pa onda i njene bogomolje, i njenu bosansku domaju, njen bh. najuži zavičaj.


Kraljevi, i carevi, i predsjednici, i političari kalibra prethodnih, nisu ništa, ili sasma su malo učinili da spriječe zločine. Zato, lijepo od njih što se nisu pojavili u Višegradu 26.05.2012, na masovnoj dženazi muslimanima ovoga grada, exhumiranim sa dna njihove Drine, ne jednom u povijesti bojenom krvlju onih koji su se nastanjivali na njenim obalama, povezujući se mostovima, i vjerom u ljudskost.


Ali je Sudbina ovaj put i samoj rijeci priredila iznenađenje. Preoblikovana i preimenovana u svom toku ispod Višegrada u Jezero Perućac, mislili su, Drina više neće znati da priča. Ali je progovorila više nego ikad prije. Trebalo je samo nakratko zaustavit mehanizam tehnike i zaborava, pa da Drina ispriča kako je postala bešikom za poubijanu višegradsku nejač, a za odrasle, mjestom za stanku na putu u vječni počinak. Ona će, ako ne o svima, ispričati svijetu priču bar o šezdedest i šest njih ubijenih u lukićevskim orgijama, od kojih dvadesetidvije priče o djeci kojima je bila, sve ove godine, i mati, i kolijevka.


Među ekshumiranim, otrgnutim od Brane (zaborava) bili su i posmrtni ostaci časnog džamijskog imama iz Višegrada, šehida Safet ef. Karamana, u povodu kojeg i šaljemo ovu

30. 05. – 11. 06. 2012.

P O T P I S N I C I :
 Kopije oko 2.500 potpisa iz Sarajeva (uključujući Višegrađane sa sadašnjim mjestom boravka u Sarajevu), Sanskog Mosta, Bihaća, Mostara, Podveleža, Blagaja, Konjica. . .