KO SVILENA BUBA KOJA TKA I UGIBA USRED SVOGA TKANJA

HAZRET MERJEM ع

MUSA ĆAZIM ĆATIĆ
(1878-1915)

M E R J E M

U templu ona palila je svijeće,
Dvorila Jehovu pobožno i smjerno –
Duša joj bila ko ljiljansko cvijeće,
A srce čisto ko rosa i vjerno. 

I Onaj, koji stvara sva čudesa
I u svem život svojim dahom budi,
Njoj svoju riječ je poslao s nebesa
I nadahnu joj netaknute grudi. 

Iz njih genij rodio se tada –
Al ljudi u taj podigli se mah:
- To prljav plod je grijeha i gada!... 

Tek kad joj srce smrviše u prah,
Vrh njena čela drhtnu aureola:

Merjem je čista... Suza svetog bola!...

 

  • Follow me on Academia.edu
  • Log in or create an account

    fb iconLog in with Facebook
    Our website is protected by DMC Firewall!