VRHUNAC VRHUNACA - IMAM 'ALI (امام علی (ع

Sad vas, zacijelo, plašim ovim svijetom, jer on je sladak i zelen, okružen žudnjama, i željom za neposrednim užicima. On izaziva divljenje s malim stvarima, urešen je nadama, i ukrašen obmanom. Njegovi užici ne traju, njegovi se udarci ne mogu izbjeći. On je obmanjujući, štetan, promjenjiv, zamoran, prolazan, podložan propadanju, proždrljiv i harajući. Kad dođe do krajnjih granica želja onih koji su mu naklonjeni i zadovoljni njim, stanje je upravo onako kako Alláh, Slavljen je On, kaže (u Qur'ánu):

. . . l kao voda koju spuštamo s neba, pa se zemaljsko bilje s njom pomiješa, a onda osuši i postane suha strnjika koju vjetrovi raznesu; jer Alláh ima moć nad svim. (18:45)

Niko ne primi užitke ovog svijeta a da poslije ne oplače, i niko ne uživa njegove udobnosti s prijeda a da se straga ne suoči s teškoćama. Niko ne primi kišicu olakšanja u njem a da se na nj ne izlije pljusak nevolje. Vrijednost ovog svijeta je upravo ta, da ujutro podržava čovjeka, a uvečer ga ne poznaje. Ako mu je jedna strana slatka i ugodna, druga mu je gorka i uznemirujuća.
        

Niko ne osigura užitak u njegovoj svježini a da se ne suoči s teškoćom njegovih nedaća. Niko neće provest noć pod krilom sigurnosti a da ujutro ne bude pod perjem straha s vrha krila. On je obmanjujući, i sve što je u njem je varka. On je prolazan, i sve što je u njem ima da nestane. Nema dobra u njegovim dobrima osim u pobožnosti. Kogod uzme od njeg malo skupi mnogo onog što će mu podarit sigurnost, dok onaj koji od njeg uzme mnogo uzima ono što će ga uništiti. Uskoro će se rastavit od onog što je skupio. Koliko se ljudi oslonilo na nj pa ih je on ožalostio; osjetio mir s njim pa ga on pomeo; koliko ih je bilo uglednih pa ih on unizio, i koliko mnogo ih je bilo uznositih pa ih je on ponizio.
          

Njegova vlast je promjenjiva. Njegov život nečist. Njegova slatka voda je gorka. Njegova jela su otrovna. Njegova sredstva slaba. Život u njemu je izložen smrti; zdravlje u njemu je izloženo bolesti. Njegovo je carstvo podložno otimačini. Jaki u njemu su pobijeđeni, bogati pogođeni nevoljama. Susjed u njemu opljačkan.
           

Imate li vijesti da je ovaj svijet ikad bio dovoljno plemenit da im da otkup, ili bilo kakvu podršku, ili dobro društvo? On ih je umjesto toga obasuo nevoljama, oslabio nedaćama, zlostavljao katastrofama, obarao ih na noseve, gazio kopitama, i pomagao mijene vremena protiv njih. Primjetili ste uzdržanost prema onima koji su mu se približili, stekli ga i usvojili, dok se nisu zauvijek rastali od njeg. Da li im je dao ikakvu opskrbu osim gladi ili ih učinio stanovati osim na skučenim mjestima, ili im dao svjetlo umjesto tmine, ili im na kraju podario išta drugo osim pokajanja? Je li to što toliko tražite i za čim uporno žudite? Kako je on loše obitavalište za onog ko ne sumnja u nj da je takav, i ko nije sačuvao strah od njeg?   
      

Treba da znate kao što znate da ga trebate napustiti, i otići s njega. Dok ste na njem, uzmite pouku od onih "koji su uzvikivali 'ko je moćniji od nas'" (Qur’án, 41:15), ali su nošeni do svojih grobova, no ne kao jahači. Zatim je učinjeno da ostanu u grobovima, ali ne kao gosti. Grobovi im bješe sačinjeni od zemlje s površine. Njihovi kefini sačinjeni od tla. Stare kosti postale su njihov komšiluk. Njihovi susjedi su oni koji ne odgovaraju onom ko ih zove, niti odbijaju nevolje, niti obraćaju pažnju na onog koji oplakuje. 

       
Ako im je data kiša, ne vesele se, ako se suoče s gladju nisu razočarani. Zajedno su, ali svako odvojen. Blizu su, ali ne vide jedni druge. Trpe, i ne mrze. Neznalice su, a zloća im je odumrla. Nema straha od nevolje s njihove strane, niti nade da izbave iz nevolje. Oni su razmijenili ledja zemlje za svoj stomak, prostranstvo za tjesnoću, familiju za samoću, svjetlo za tminu. Oni su došli na nj kako su ga i napustili; bosonogi i nagi. Oni su otišli sa njeg sa svojim djelima prema trajnom životu i vječnoj kući, kao što Alláh kaže:

. . . kako smo otpočeli prvo stvaranje, tako ćemo ga i obnoviti. (To je) obečanje koje nas obavezuje, mi smo uistinu oni koji smo činitelji. (Qur’án , 21 :104)