ETIDE ZA VJEČNOST U PROLAZNOM KONAKU
e t i d a I
U srži svoje sažete smrti
oćuti Vječnost
koja je hrani
e t i d a II
U istoj struni
koje zamire zvuk
prebiva Vječna melodija
e t i d a III
Neznanje je tvoje
dio Vječnog znanja
stado zalutalih srna
e t i d a IV
Umri još prije svoje smrti
da budeš svjedokom
Vječnoga prizora
e t i d a V
Crvi, sluge Vječnosti
nište samo ono
što je već truhlo
e t i d a VI
U tišini svoda nauči glazbu
oslušnuti Vječnu
Zbore elementi
e t i d a VII
Kad se sjenke Ništavilu predaju
boja noći Vječnom
stvaranju poučava
e t i d a VIII
U kući bíćâ
Vječne
spokojno nestaju stvari
e t i d a IX
Prolaznost samo je sjenka
u kojoj Vječnost
skriva Svoje svjetlo
