KO SVILENA BUBA KOJA TKA I UGIBA USRED SVOGA TKANJA

SREBRENICA JE ZVIJEZDA PADALICA

Sarajevo, jula 00.

Zaklela bih se Onim,
u čijoj je ruci moja duša,
da je Srebrenica zvijezda padalica.
I zaklela bih se,
pet godina poslije,
u isto.
*
……………………………………….
*
Tog se datuma,
oko srebreničkog vrata,
nanizala niska imena,
sve dragulji iz ogrlice Civilizacije,
da živ čovjek ne povjeruje!
*
E da su samo poželjeli, ljudi,
kad god su vidjeli kako pada neka zvijezda,
da ni jedna majka ne rodi mladića,
koji će zvati,
s puškom u ruci:
"Pravo u Potočare!"
u lov,
na, ljudska, bića!
*
……………………………………….
*
E da su sve majke,
holandske i svjetske,
gledajući padanja zvijezda,
zaželjele,
da im sinovi radije budu ko pogažen vrijesak,
nego vojska,
u zemlji Bosni,
na usluzi:
zločinu.
*
……………………………………….
Post scriptum:
*
……………………………………….
*
Ostaje mi još dozvati se Holandije i Brisla,
ostaje mi još pozvati u pomoć njihove genije,
Hieronimusa Boša i Brojgela,
ostaje mi da ih zamolim,
da naslikaju:
predjele pretvorene u Pako,
muke nedužnih,
ikonostase užasa . . .
A, onda, da nanižu, karavan, satanskih, lica,
horde prokletih,
izgubljene duše,
na njihovu, krvlju natopljenu, putu,
u dvadestom stoljeću,
prema Džehennemu,
i u prolazu
kroz Bosnu.
Da ih naslikaju, onako - klasično.
Nikakva moderna umjetnost zamišljanja.
Sve je upravo onako kako se i čini!

>>> 



  • Follow me on Academia.edu
  • Log in or create an account

    fb iconLog in with Facebook
    DMC Firewall is a Joomla Security extension!