. . . A ONDA DEMOKRACIJA SMAKNU SOKRATESA
njegovom vlastitom rukom!
Filozof, naime, ispija otrov, držeći svoju smrt u svojoj ruci.
Preciznije, u peharu, a pehar u istoj!
To je jedino lukavi um Demokracije mogao smislit,
kao i sve ostalo što slijedi u povijesti!
Ljudi i narodi će se samo/po/ubijati,
predvođeni onima koje im
Dama-pod-krinkom izabere
na - demoratskim - izborima
to znači, njihovom
vlastitom,
rukom!
Eto zašto ova Posveta:
S O K R A T U A T I N J A N I N U*
Σωκράτης [sɔːkrátɛːs], Sōkrátēs
470/469 BC – 399 BC
sinu Fenarete
u ime nekog ko se samoprozvao:
DEMOKRACIJA 1
KRACIJA
CIJA
IJA . . .
JA . . .
Aaaaaaaa!
Priča je još davno ispričana. A kasnije i ova:
Ljudi najprije povjerovaše u Boga,
ili Božijeg Poslanika, kako ko gleda na stvari,
onda vlasti Istog dadoše uhititi,
onda strani Boss na domaćem tronu dade
lokalnom puku, pravo, iliti
DEMOKRATSKU SLOBODU
(danas još počinju uvoditi kazne
za one koji je odbijaju)
da BIRA između
BOGA i BARABBASA
pa DEMOS
biva narod
D E M O K R A T S K I
i z a b r a
B A R A B U
Pitanje je (više no ozbiljno, dapače sudbinsko!):
Svi znamo, ili nam kazuju, šta se desilo sa "bogom"
(ili Božijim Poslanikom, kako ko gleda na to,
ili sa Njegovim Sinom)
ali još niko nije ni upit'o,
a kamo li pokušao istražiti,
gdje se u toj gunguli oko,
demokratskog, razapinjanja
Najsvetijega
djenu, ili
to put it this way
- ŠTA BÎ SA BARABOM?
Evo šta kaže jedan od rijetkih kojega Pilat nije uspio prevejati
(većina mahom žudi biti Poncije lično):
N. ČOMSKI, "KONTROLA MIŠLJENJA U DEMOKRATSKIM DRUŠTVIMA" 2
>>>
1 (Od grčkog, dēmokratia, složenice riječi dēmos, ljudi + kratia, moć, vladanje. Grčko T čini bosansko C.)
2 Prvi od dva dijela, molim oba gledat na YouTube.