II. Biti

Tamo, na rubu ulice, na samom njenom dnu, na kraju njena trajanja, na samom dnu njena spora silaženja - Nekomu, Nečemu, a šuti – dočeka je. To sunce. Prijepodne. Grad. Življi sad u njenom sjećanju  no što je Ona bila živa u njemu.

Spasi je to sunce. Ne sunce, jedan njegov trag, jedan njegov komotan osmijeh na samom dnu ulice. Ni pretopao, ni odveć jasan. Samo jedan trag. Ali treba tek do njega, do tog traga, i do svoga spasa.

blaga svjetlost jednog ravnodušno lijepog prijepodneva u gradu iz njena sjećanja. Reče ponovno: bila sam. I slika se proširi. Smjerno, odozgo, sa vrha ulice, lijevo i desno od njena silaženja.

kupus, riba, jedna zadocnjelo ukusna artičoka, prevelika, kolači, slatki, cifrani, sladoled, roza i bijeli, bijeli sladoled i bijelo rublje, intimno prljavo od svoje prerane namjene, cipele, posuđe, jeftino ukrašeno, okrnjeno, gostinsko domaćinski toplo posuđe, mnogo cipela, bistroi, miris kafe, mnogo mirisa, noge, mnogo nogu, jedna cipela na nozi i na zemlji, druga cipela izgubljena u zraku, u žustrom gibu jednog nervoznog . . . deodoransi i deterdženti, hrana, hrana za pse, pseća hrana, to jest, i pseće posuđe, ljubav prema psima, i pseća ljubav, cvijeće, mirisno, plavo, pariško, kućne potrepštine, sladoled, kupus, riba, jedna. . . , cipele, mnogo cipela, udobna cipela, tijesna cipela, tijesan hod, tijesna bol, tijesan bijeg . . .