AS A SILKWORM WEAVING & DYING AWAY AMID ITS PERFORMANCE

CITADELLA SVJETLA

Bismi`lllâh
 
"CITADELLA SVJETLA" suvremena je drama, koja pred čitateljstvo, i gledateljstvo, postavlja slijedeće pitanje:
 
ZAŠTO SE U LJUDSKOJ ZAJEDNICI GOTOVO UNIVERZALNO DOGADJA SUKOB IZMEDJU MIŠLJENJA I VLASTI? PRI ČEMU JE, HISTORIJSKI, AKTUALNA VLAST NAJČEŠĆE NA DOBITKU, AL' POVIJESNO NA NESUMNJIVOM GUBITKU. UPRAVO OBRNUTO OD MIŠLJENJA, KOJE SKORO REDOVITO BIVA HISTORIJSKIM GUBITNIKOM, AL' SE POVIJESNO POKAZUJE NESUMNJIVIM POBJEDNIKOM!
 
Historijsko, tj. aktualni dogadjaji, i povijesno, tj. ono što se iz aktualnosti duhovno i materijalno kristalizira, ostajući u Vremenu kao neprekinuto napredovanje Ljudske zajednice, bit će u "Citadelli Svjetla" prikazano kroz dva kontrapunktalna čina. Radnja drugog čina, "Grimizni um", koja se dogadja u srednjevjekovnom sirijskom gradu Halabu, prikazujući posljednje godine života i rada glavnog junaka Drame, muslimanskog filozofa (teozofa, gnostika), Šihâbu`d-Dîna Bin Yahye Bin Habaša As-Suhrawardia, kao i njegovo stradanje iz ruku vjerskih i vojnih vlasti, svoju će univerzalnost imati najavljenu u prvom činu, "Sarâb". Igrokazu, izvedenom u tradiciji "imaginacije od sjene", najpopularnijem obliku umjetnosti i masovne zabave u muslimanskom svijetu Srednjega vijeka. U ovom će biti sumirana učenja i sudbine nekih klasičnih filozofa i gnostika, Suhrawardievih predšasnika u Hiqmatu`l-´atîqah, "Drevnoj mudrosti", mnogo kasnije u Europi nazvanoj Philosophia perennis. Ili, drugim riječima, Hikmatu`l-illlâhîyyah, "Božanskoj mudrosti", čijeg hakîmu`l-llâhî, "božanskog mudraca", ne krasi samo vrhunsko spekulativno, logičko-dijalektičko, mišljenje, već i, Božanski darovana, izravna spoznaja, koja je učinkom ustrajne i uzorite pobožne prakse.
 
Kroz dijaloge izmedju ayyûbiskog namjesnika Halaba, Mâlika Az-Zâhira Al-Gâzia, i njegova učitelja, Šihâbu`d-dîna As-Suhrawardia, kao i kroz one koje će mladi Princ moderirati izmedju ovog i halabske vjerske inteligencije, u drugom će činu Drame, igranom u sasma modernom maniru baš kao što je uvijek moderna i svaka istinska gnoza, biti izložena teozofska učenja našeg "Šejha iluminacije". Pobliže, onâ iz njegove "Knjige Mudrosti zorenja". Velikog hermeneutičkog projekta Kreacije kao stalne vertikalno-silazeće emanacije "Svjetla svjetala", ili, Apsolutne Božanske Bîti, sveobuhvatne u Svojoj luminoznosti i u Svojoj samo-svijesti, Koja, bivši Primarnim načinom "znanja prisustva", ´ilmu`l-hudûrî, osigurava paradigmu za sva potonja, ljudska, saznanja. Horizontalna, pak, interakcija zrakâ vertikalno emaniranih, čistih, apokaliptičkih, svjetala, rezultira složenim sustavom mundalnih bića, čija hijerarhija u prosvijetljenosti-kao-samosvijesti ima, ne samo strogo spoznajne, već i praktično-političke, domašaje.
 
Prirodno je da ljudima vladaju božanski mudraci, zaključit će naš Šejh svoju studiju o iluminaciji-kao-samospoznaji. U tezi da prosvijetljenost i samosvijest, koje ih krase, ne ovise samo o Božijem izboru, već i o njihovu individualnom naporu, uloženom u kontemplaciju i spekulativno mišljenje, jednako kao i u iskreno bogoštovlje, pračeno razumnom askezom, sadržan je i odgovor na, takodjer univerzalno, pitanje o odnosu Nužde i Slobode. Ovî, u Suhrawardievu djelu i implicitni i eksplicitni, zaključci, očito je, ne oslobadjaju Čovjeka njegova aktivnog učešća i intervencije u okvirima Apsolutne Volje, te otud i odgovornosti u su/kreiranju vlastite historijske, i povijesne, zbilje.
 
Šihâbu`d-Dîn Ibn Yahyâ As-Suhrawardî za se kaže da je ne samo obnovitelj već i sasma originalni, kritički, nastavljač teozofskih učenjâ o Jednom starih Istočnika: perzijskih, kao i mudracâ Babilonije, Kine, Indije, Egipta, Grčke, Islamskoga svijeta. Jednom riječju, svih onih mislilaca, iz različitih civilizacija, kultura, jezika, koji dijele vjeru, spoznaju, i neposredno iskustvo Egzistencijalnog Suštastva. Zbog kojeg će ih kasniji sljedbenici, oslonjeni na Šihâbu`d-Dînovu kozmogoniju i filozofiju išrâq-a - duhovnog putovanja svjetlosnim sferama ponad onih podložnih racionalnoj spoznaji - nazvati zajedničkim imenom išrâqiyyûn, iluminacionisti.
 
Sigurno je da bi i suvremeni teoretičari "Velikog praska", ako bi se samo malo potrudili, našli u Suhrawardievim idejama predznake svojih "sumnji" u foton kao česticu vjerojatno "odgovornu" za nastanak vidljivoga Univerzuma, ili bar za svo kretanje u njem. Razumijevajući, pri tom, da je svjetlo, nûr, ne samo znanstveni, već i čisto duhovni, pojam.
  • Follow me on Academia.edu
  • Log in or create an account

    fb iconLog in with Facebook
    Our website is protected by DMC Firewall!