EDIP MEĐU NAMA

NE, FAHRUDIN SALIHBEGOVIĆ JE MEĐU NAMA!
SA SVOJIM ŒDIPUS-OM! 
I JOŠ MNOGO ČIM.

Kolikogod da ih gledam na Vimeu i drugdje, te njegove čudesne predstave, još nikako se ne usudim o njima reći ni riječi. Zasad mi dostaje da sam njima zapanjena. Onako kako je to Halaadž umio biti zapanjen nekim vizijama iz Berzaha (no to je za neku drugu, dugu, priču o Nuni).

 

Neću da zbunjujem goste mog weba. I sama, priznajem, čekam čudo gledanja Fahrudinovih predstava uživo. Možda se ono desi i performansom na moj vlastiti tekst. Imaginacija! Opsjena! Saraab! Možda je i javu bolje budan sanjat nego je živjeti!

No zašto ništa ne znamo o njemu? O Nuni, kako ga zovu, o profesoru dr., ali nadasve o umjetniku i čovjeku - Fahrudinu Salihbegoviću? Jer - imamo oči a ne gledamo, jer imamo sluh a ne slušamo, jer imamo um a ne mislimo - kako nam to govori, i njegova i naša, sveta knjiga, Qur'aan!
   

Je li takav vas butum dunja, sav svijet, čitav Balkan, ili samo Srbija i Bosna?! U kojoj se prvoj rodio, živio i školovao, prije no što je ratno pobjegao iz rođene mu Nove Varoši ispod Zlatibora, u Sandžaku. A drugu, Bosnu! i napose Sarajevo! nosa, oduvijek i zauvijek, ko hamajliju unutarnje domaje, ko dragulj skrit u tajnom džepu, u pretkomori srca, ko ilegalca kojeg čuva od pogibije, gdje god da se nađe u svijetu; izbjeglički tumarajući, studirajući, doktorirajući, umjetnički djelajući, profesorski poučavajući. . .

I valjda budan sanjajući ko i svi veliki umjetnici?! Ima li iko od takvih da ne mjesečari po ovom svijetu najmračnijeg bola, no kojeg nam se jada tako teško odreč?! Možda je u toj nerazumnoj ljubavi vrutak svake istinske umjetnosti?! I mudrosti?! Pa i vjere!