seDMi PaDeŽ, iLI PouKa iZ GraMAtiKe

KAZA JEDNOČINKA ZA ČITANJE I UIGRAVANJE

(f r a g m e n t i)

zapisana za igranje, kazuje o JA. Čiju množinu simboliziraju PRVA MASKA – prvi glas, DRUGA MASKA – drugi glas, TREĆA MASKA – treći glas, ČETVRTA MASKA – četvrti glas. Čiju objektivnost predstavlja INDIFERENTAN GLAS KAZIVAČA.

JA je dosljedno samo aktivnim mijenama koje se događaju u prostoru igrišta. Njegovu scensku opremu čini samo jedna stolica.
SVJETLOST i TAMA, ZVUK i TIŠINA imaju jednakovrijednu ulogu kao i sva uključena lica. Kazališno i svako drugo igranje jednočinke zahtijeva maksimalno uključivanje
STVARNOSTI: prostorne, vremenske, djelatne. Prvotna bilješka jednočinske samo je, dakle, inicijalni nivo igre koji uvjetuje nove nivoe, ali ih u sadržinskom detalju ne propisuje. Ona također zahtijeva koautorstvo svih učesnika igre, što će reći ne samo interpretiranje nego i autentično dobilježavanje prvotnog zapisa jednočinke. Uigravati se može: sa drugima – u kazalištu, novinama, časopisima, na ulici, privatnim seansama… i, naravno, sa sobom - na unutarnjim scenskim prostorima.

INICIJALNI PRIZOR IGROKAZA: JA sjedi na stolici. Leđima okrenut gledalištu. Zakriljen tamnim prekrivačem, sa otvorom koji razotkriva samo potiljak. Potiljak ga boli. Od pitanja. Njegov okrug čini reski snop svjetla. Sve ostalo prekriva potpuna tama.

INDIFERENTNI GLAS KAZIVAČA (koji se razliježe cijelim prostorom igrališta i gledališta, dolazeći iz mnogobrojnih zvučnika):
Osmi prosinca 1975 (stvarni datum), Dvadeset sati i nula minuta (stvarno vrijeme). Dvorana kamernog teatra (stvarni prostor). Vrijeme i prostor kao VRIJEME  i PROSTOR dostojni svakog poštovanja u okviru općeg kozmičkog kretanja. Početak prve predstave s nazivom SEDMI PADEŽ ili Gramatički poučak, zapisane kao kaza jednočinka sa mogućnošću da bude u svakom vremenu i svakom prostoru igriva. Vani susnježica (stvarne vremenske prilike). U dvorani 177 gledalaca (autentični podaci), 177 JA, 177 PRVIH MASKI, isto toliko DRUGIH, TREĆIH i isti broj ČETVRTIH MASKI. Zatim, 177 mogućih KAZIVAČA.

(Po prestanku ovog kazivanja sa zvučnika se čuje ritam ulice. Zvuk ljudskog hoda, tramvajâ, automobilâ, tragova ljudskog izlomljenog i uvijek nedočujnog govora. Zvuk se postupno utišava).

INDIFERENTNI GLAS KAZIVAČA (Izgovara naslove iz svih rubrika dnevnih novina izišlih upravo toga dana):
Revolucija u opasnosti. Postoje još neke proceduralne razlike. Primjer dobrosusjedstva. Muzika kao lansiranje rakete. Sreća se zove – fosfati. Ne zaboravite čaj. Nema gotovog odgovora. Decenija gorke sladare. Ipak se kreće. Dokazuju se samo sporne činjenice. Idi na ulicu, pa psuj. Promjenjivo oblačno i svježe. Klasična Grčka. (Na primjer, Politika, 20. avg. 1975) (Kratko, ponovno ritam ulice sa zvučnika, a onda, također kratko)

>>>