MIOMIRIS GNOZE / ´ARFU`L-´IRFĀN

Bismi`lllâh

Ova knjiga namirisana je (islamskom) gnozom. Pisana u tekijskoj samoći njegova doma, ona nadilazi osobnu volju i izbor zapisivača sarajevskih otkrovenja, koja su joj bila inicijacijom. Bude li, poslije njezina čitanja, imalo dobre volje da se "srčana gnoza" (koja vidi), ma´rifatu`l-qalb, prihvati kao ishodišna znanost među ostalim znanostima, onda će četverogodišnji trud oko nje, nadilazeći često ljudske snage ovog autora, itekako imati smisla.

 

No, ta klasična teza muslimanskih mudraca o ma´rifatskoj progenezi svih saznanja nipošto nije bila njezinim polazištem. (Kao, uostalom, niti ijedna druga teza). "Misteriozno" uvođenje ovog pisca u zôrove Univerzalne Obredne molitve kao fizičke i duhovne re/Kreacije, ali i spoznaje Svijeta koji se iz nje - hermeneutički - ukazuje, ne traži potvrdu svoje originalnosti. Dostatno je odazvati se Piščevu pozivu na njegovo čitanje Knjige/Univerzuma, koji vam on upućuje i svojim tekstom i svojim dijagramima koji ga prate, pa da uistinu odazvani sagleda svu izvornost njegova pothvata. I da, zajedno s njim, dekodirajući gornju sintagmu, očita srce, qalb, iz Metafizičkog Jezgra Bítka Univerzuma, a njegovu spoznaju, ma´rifah (odnosno vrhunski ´irfān), iz Transcedentalnog Jezgra Njegovoga Bíća, oko koja se dva nukleusa Svega:
 

- Samom-Sobom-Posvjedočene Egzistencije, i
- Nevidljive Utrobe Esencije/Egzistenta-po-Sebi,

porađa "srčana znanost", kadra ponuditi zajedničku, opću, Božansku, svìjetleću, paradigmu svim ostalim naukama. Eto sasma osobnog polazišta, i sasma osobnog ishodišta ove knjige, koja, priznajem, već težinom svoga uvoda riskira da obeshrabri putnika kroz nju. No nisu li uvijek samo strpljivi nagrađivani!

Da je ´irfān gnoza koju prati vizija apriorna iskustvu, neupućen čitatelj naučit će podrobnije iz teksta koji slijedi. No isti je obavezan imati stalno na umu da današnja poimanja gnoze, rasuta po Internetu često u najgrotesknijim varijacijama, nemaju ništa zajedničko s onim što izvorni grčki termin gnosis označava kao spoznaju najvišega reda. Valja odmah dodat da ovakvo saznanje ima svoj specifičan način izlaganja, svoj vlastiti diskurs, koji nužno prati singularnost osobnog iskustva autora. Jer, tamo gdje ne pomaže nikakva vrsta učenja niti saznajnog pregnuća, tamo je na djelu neposredno - egzistencijalno - kušanje Tajne, Čija vela Svjetla padaju samo pred uistinu žednima. >>>