KO SVILENA BUBA KOJA TKA I UGIBA USRED SVOGA TKANJA

MAESTRO AMIR

B O B I  K O J I  L A J E  

Jedno malo (moje, tad) troipogodišnje dijete, nacrtavši i imenujući svaki detalj svog "Pas Bobi koji laje" (odozgo: jezik, usta, lajanje) poučilo je svoju veliku mamu šta je to što uistinu čini jedno biće, naime
- njegova artikulacija!

Bilješka: Originalni crtež uništila je granata 1992, ali je on ranije reproduciran, i tako spašen, u maminoj knjizi eseja "Vlasnik Vremena".



Oporuka njegove mame:
Manje od decenije poslije nastanka ovog crteža maloga genija, ex-yu komunistički politički i policijski zlikovci (kojima su se zdušno pridružili uzurpatori časne "Islamske revolucije" u Iranu i svijetu) te rodbinski, sugrađanski, kolegijalni, suvjernički... licemjeri i kukavice (što ih je izjednačilo u učinku sa prethodnima) ubili su - što rukom, što sudovima, što zatvorima, što batinama, što izgonima... (što šutnjom, što smutnjom, što ravnodušnošću.... što odobravanjem) - ovu nedužnu svetu dječiju dušu.

Nek (moj mali sin) počiva u miru, a njegovim ubojicama (i domaćim i onim tamo) neka je vječni oganj!
Amin!

PostScriptum:
Glede onih koji i danas žude za tim "starim, sretnim" vremenima, pa neka ih pridruženih gornjima, u Vatri koja već plamti u njihovim - sve tješnjim - prsima!
Amin! Amin!
  • Follow me on Academia.edu
  • Log in or create an account

    fb iconLog in with Facebook
    Our website is protected by DMC Firewall!