MOST (NAD MOSTOVIMA)
AMIR KNEŽEVIĆ -
London, Kensigton
London, Kensigton
9./10. Novembar 93’
Otkad su me sazdali u moj visok nam
i odredili da se sam
na samoga sebe
naslanjam
Kad po meni hode
ili kad snim, il dođu,
sa snom još svježim,
na retini utisnutim
da sa mene polete
Visini
Otkad su me sazdali u Dobroti Vjere, da
spajam lica i putove, da blista
moja ljepota svuda oko mene
kud miriše behar;
Da budem obrva nad okom
Ljepotice;
ja 'esam kâm
stotine ljeta znam.
Otkad su me
Da uz moje skute
mirisnu kahvu
piju i tavlu
bacaju
kad ljepotice šeću
a smokve mirišu
sve baš k’o u snu…
Otkad preko mene
konjem il’ pješke, stupaju
vojske, karavani, mravi
k’o i ljudi, korak uspore, ublaže,
kad preko mene prelaze
Otkad su me, da se ljubavi rode,
kad polahko preko mene hode,
da me ljeta i zime i vjetri i vode
kraljice rijeka,
peru,
da sa mene speru Vrijeme,
da uvijek budem mlad, iako Star
A mene
sada
više
nî
Tek u sumrak moj duh, braca
od kamena sazdan, čuje
kad o meni zbore vjetar i
glasi koji pomen na mene,
u srcima doje
Od kada u moja njedra usuše
olovo, da kao krv
poteče mojim kamenim venama
Od kada mi usadiše Srce
od kamena
Od kada se pružiše staze, tamo
gdje sunce izađe, i tamo
gdje zađe
Snimi dodatak
