KO SVILENA BUBA KOJA TKA I UGIBA USRED SVOGA TKANJA

FINE, ILIJA

             Non v'è resurrezione senza morte!
 
Bismi'lllâh
Fino si to odradio, Ilija, Ladinu, Koziću!
Da ne može bolje
Istrčao iz naše stare, memljive Kinoteke (u Ali-pašinoj)
i ostavio za sobom i svoj ceker, i grah u njem
i mene svu . . .
 
Molila sam te cijelo vrijeme
Pomakni ga malo, Ilija
sjedim na samom rubu stolice; žulja!
Mogao si na pijacu poslije filma
iovako se, uostalom, skoro ništa ne vidi
čas ima čas nema slike . . .
 
Smjenjuju se, u mraku
crno platno u još crnijoj sali
krči projektor, vrti se ljubavni film uprazno
promiču kadrovi na filmskoj foliji
hvataš ih u letu
fantaziraš
skidaš s njih željene ljepotice
jedva ti izmiču iz ruku
skliske
(ko Makova plivačica!)
 
F i n e
 
ispraćalo nas je sa ekrana
dok smo izlazili
 
Lijepo, bogme, Koziću!
Ti ipak odgleda sav film
prije no što - umom
ode, iz naše - zdrobljene
Bosne
 
Ko da i danas vidim na tvom licu
isti onaj neđarički osmijeh
koji mi uputi kad me
nakratko, uskrsnuo
napokon, prepozna
 
Sjedili smo, Ladinu, u istom kinu, sjećaš li se?
Ti na cijeloj sjedalici, ja (ko na rubu provalije)
na samoj ivici reda
Odgledasmo nekako ipak čitav film zajedno
 
Neko, na izlasku, prevede naglas – Kraj!
Neko uzdahnu – Divno!
Neko se, obeskućen, nakratko okućio
Neko se naspavao u malo topline
u postelji sna ko od suhoga zlata
 
  • Follow me on Academia.edu
  • Log in or create an account

    fb iconLog in with Facebook
    DMC Firewall is a Joomla Security extension!